Nametnici

Lisne uši (lat. Aphididae, eng. aphids)

Danas je poznato više od 3.000 vrsta lisnih ušiju i gotovo da nema biljne vrste koju ne napada barem jedna vrsta lisnih uši, a vrlo često jednu te istu biljnu vrstu napada i nekoliko vrsta lisnih uši. To su sitni kukci koji dolaze u dvije forme; krilatoj i beskrilnoj. Krilate forme sele se sa biljke na biljku i mogu obitavati na više vrsta domaćina, dok se beskrilne hrane na domaćinu na kojem su se razvile. Identifikacija pojedinih vrsta vrlo je teška.Svojom ishranom na biljkama uši nanose direktne štete koje se ogledaju u slabljenju biljke. Lisne uši izlučuju mednu rosu (medljiku) koja izravno nije pretjerano štetna, ali koja može pospješiti rast čađave plijesni koja onda smanjuje sposobnost fotosinteze kod listova voćke. Dodatne indirektne, i često puno veće, štete nanose prenošenjem biljnih virusa. Kako viruse ne možemo suzbijati, jedini način njihova sprječavanja je suzbijanje njihovih vektora, znači treba suzbiti lisne uši.

Integrirana zaštita

Integrirana zaštita od lisnih ušiju podrazumijeva sljedeće korake:

1. prevencija pojave lisnih ušiju
2. prognoza - praćenje gustoće populacije
3. primjena selektivnog insekticida kad se pređe prag pojavnosti
4. praćenje pojave rezistentnosti
5. konzervacijska metoda biološkog suzbijanja (očuvanje prirodnih neprijatelja)
   

Travna uš

Travna uš (lat. Rophalosiphum insertum) rijetko se pojavljuje u tako velikom broju da bi bila opasna za voćke i rijetko čini sekundarne štete. Ova vrsta uši najčešće napada stara stabla jabuke. Samo nakon masovnog prezimljenja na jabuci može nanijeti štete pupovima i najmlađem lišću. Generalno gledano nije vrlo štetna vrsta i u slabim populacijama je zapravo i korisna jer služi ušnim predatorima kao hrana, a oni mogu kasnije biti od koristi za suzbijanje drugih vrsta ušiju. Zimska jaja raštrkano polaže na starom drvetu jabuke za razliku od zelene jabučne uši (lat. Aphis pomi) čija jaja su grupirana zajedno. Ubrzo nakon cvatnje, druga generacija krilatih odraslih jedinki napušta stabla jabuke te odlazi na korijen mnogih vrsta trava. U jesen, krilati mužjaci i ženke, koji će kasnije dati beskrilne ženke, započinju s povratnom migracijom na jabuke. Tu se šire pretežito na naličju starog lišća jer nikada ne odlaze na mlade izboje. Prosječno daje 8 do 9 generacija godišnje. Velike kolonije prisutne su na jabuci u proljeće i u jesen, a nikad na ljeto.

Krvava uš

Krvava jabučna uš (lat. Eriosoma lanigerum, eng. woolly apple aphid) - može se reći da je monofagna i monoecijska vrsta jer se nalazi uglavnom na jabuci (rijetko još i na kruški, dunji, glogu i mušmuli). Stvara oštećenja na granama u obliku rak-rana (tzv. guke - zadebljanja koja se kasnije raspucaju i trajno ostaju i nakon uklanjanja uši). Pokrivene su bijelom voštanom prevlakom sličnom vati, a ako se zgnječe ispuštaju crvenu tekućinu (kao krv) po čemu su dobile domaći naziv. Hrane se i podzemnim i nadzemnim dijelovima voćke od korijena i grada sve do lišća. Često naseljavaju mjesta reza od orezivanja, pukotine na kori i oštećenja od tuče ili alata (npr. kod košnje trave kad se deblo ošteti). U stablo zabijaju svoja rilca i sisaju sok. Uzrokuju usporeni rast i rano sušenje voćaka te stvaraju uvjete za razvoj drugih bolesti i štetočina. Godišnje obično imaju od 10 do 12, pa i do 16 (ako su klimatski uvjeti pogodni) generacija potomaka. Prezimljavaju u vratu korijena, pukotinama debla i rak-ranama. Podnose vrlo nisku temperaturu (-27°C). Krajem zime i početkom proljeća postaju aktivne. U jesen raste broj krilatih ženki koje prelijeću na druga stabla te se povlače. Prirodni neprijatelj - parazitska osica (lat. Aphelinus mali), buba mare, bogomoljka, ličinke zlatotoke, stjenice, trčci, ose najeznice. Ne koristiti prekomjerno gnojenje dušikom. Suzbijati selektivnim isekticidom koji pošteđuje prirodne neprijatelje - za tretiranje temp>10°C - prvo tretiranje neposredno prije cvatnje (Pirimor 50 WG 0,08-0,12% + okvašivač Etafix Pro ili Imidan WG + svijetlo mineralno ulje), a drugo nakon cvatnje dok još nema previše lišća (Movento SC + okvašivač Etafix Pro). Pyxal 0,04-0,05%, Proximo 0,04-0,05%. Mehaničko odstranjivanje jače zaraženih grana i premazivanje rana nakon rezidbe smanjuju štetnost jabučne krvave uši. Podzemne zaraze se mogu smanjiti tretiranjem tla oko voćke sredstvima na osnovi lindana i drugim zemljišnim insekticidima, te nagrtanjem tretiranog tla oko voćke.

Zelena uš

Zelena jabučna uš (lat. Aphis pomi) - prezimljuje u krošnji u stadiju jajašca.

Zelena breskvina uš (lat. Myzus persicae) - uš je polifagna što znači da napada veći broj biljnih vrsta (najčešće breskvu i nektarinu, a često i mnoge druge vrste koštičavih voćaka, primjerice marelicu, trešnju, šljivu i još neke druge vrste voća ili povrtnih vrsta). Uš osnivačica kolonije (lat. fundatrix) izlazi u veljači, a u južnim krajevima već i krajem siječnja. Prvo stvara beskrilne kolonije na breskvi kao primarnom domaćinu gdje se razvija nekoliko generacija i nanosi breskvama velike štete, a onda seli na sekundarne domaćine. Uši koje se prve pojave zavlače se u nabubrele cvjetne pupove i sišu sokove. Posebno je štetno što uš bode plodnicu cvijeta i isisava sokove iz nje. Uš u cvijetu ostaje i nakon precvjetavanja. Zadržava se u sasušenim cvjetovima koji još određeno vrijeme ostaju na stablu i obavijaju zametnute plodove. U to vrijeme uš se hrani sokom mladog ploda. Zbog mnogobrojnih uboda na tek formiranom plodu često dolazi do njihova otpadanja, odnosno do različitih deformacija.Vršno lišće breskve jako se kovrča i prekriveno je obilnom mednom rosom koju onda naseljuju gljive čađavice čime se smanjuje asimilacijska sposobnost lišća. Pri povoljnim uvjetima na temp. 20°C jedna generacija traje od 10 do 12 dana. Prva krilata generacija ušiju pojavljuje se u južnijim krajevima već krajem travnja, a u kontinentalnim u svibnju. Tijekom srpnja dolazi do ljetnog maksimuma. U kolovozu se brojnost ušiju smanjuje zbog vrlo visokih temperatura, dok u rujnu ponovo poraste. U to vrijeme i u listopadu vraćaju se ženke na breskvu. One će kopulirati s krilatim mužjakom, koji se razvio na sekundarnom domaćinu, a koji u to vrijeme dolijeće na breskvu. Polaganje jaja nastupa u listopadu, a može se produžiti i na studeni i prosinac.

Zelena šljivina uš () -

Pepeljasta uš

Pepeljasta jabučna uš (lat. Dysaphis plantaginea) - najštetnija vrtsa uši za jabuke - zbog sisanja soka iz mladih zametnutih plodova uzrokuje jake deformacije lista i ploda, Zbog deformacije lista (ufrkanost) i izbojaka ova se vrsta uši teško suzbija insekticidima jer sredstvo ne dospijeva na mjesto napada.

Jabučna uš šiškarica (lat. Dysaphis devecta) - zaraženo lišće se deformira i dobiva žarku crvenu boju. Ne radi izrazize štete jer se ne pojavljuje u velikom broju.