Insekti

Jabučni savijač (lat. Cydia pomonella) - jedan je od najznačajnijih štetnika na jabukama.- to je leptir sive boje s rasponom krila oko 2 cm. Također, napada i krušku, dunju, marelicu, glog, u manjoj mjeri šljivu i breskvu, a čak i orah. Zeleni plodovi kruške su tvrđi od jabuke, a najveći postotak bude napadnut u drugom dijelu vegetacije tijekom zrenja. Koštičave voćne vrste stradaju ako su u blizini nasada jabuke koji trpi jak napad. Odrasli leptiri jabučnog savijača žive 15 do 18 dana. Njegove ličinke uzrokuju crvljivost plodova. Ličinka buši plod i tako stvara hodnik koji vodi sve do središta i tamo se hrani sjemenkama jabuke. Budući da jabučni savijač ima puno prirodnih neprijatelja, on se može suzbiti i na taj način. Jabučni savijač ima dvije generacije, a u južnim krajevima i nepotpunu treću generaciju: gusjenice prezime u bijelim zapredcima (ispredene zimske čahure) ispod kore debla i debljih grana. U travnju i svibnju se kukulje, a leptiri prve generacije obično se pojave masovno u svibnju. Ženke prve generacije počnu odlagati jaja (pretežno na listove) od polovice svibnja ili u prvim danima lipnja. Izlaženje iz jajašaca traje 5-15 dana ovisno od temperature. Izležene se gusjenice odmah ubušuju u plodove, gdje se hrane 3 do 4 tjedna, a potom napuštaju plod te se zapredu i zatim zakukulje u pukotinama kore. Leptiri druge generacije lete od polovice lipnja do kraja kolovoza ili se let protegne čak u prve dane rujna.

Lijevo ličinka, a desno leptir jabučnog savijača

Crveni voćni pauk (lat. Panonychus ulmi) - redoviti je štetnik jabuke, posebno u sušnim godinama. Kako napada više voćnih i šumskih vrsta izvor napada mogu biti i okolni voćnjaci i šuma.
Crveni pauk oštećuje listove na čijoj se gornjoj strani isprva vide fine bjelkaste pjegice, zatim lišće poprimi sivo-žutu do ljubičasto-smeđu boju, uvije se, suši i ponekad otpadne. Zbog smanjene fotosinteze ugrožena je kvaliteta i prinos. Odrasli pauci vrlo maleni (0,3 do 0,5 mm). Crveni voćni pauk je crvenkasto smeđe boje i jajolikog oblika. Ličinke i odrasli pauci uzrokuju štetu isisavanjem biljnog soka iz lišća. Razvoj od jajašca do odraslog pauka traje od 15 do 40 dana. Crveni voćni pauk u našim krajevima ima 6 do 7 generacija. U jesen ženke odlože zimska jajašca koja prezime na jednogodišnjim i dvogodišnjim grančicama uz pupove, gdje se mogu opaziti kao crvene nakupine. Obično se u travnju iz zimskih jaja počnu leći ličinke koje se odmah presele na mlade listiće. Najpogodnije vrijeme za zaštitu je kada se izleže približno 30 do 50% jajašca. Obično populacija crvenoga voćnog pauka dosegne prvi vrh 15-20 dana nakon cvatnje. Pri praćenju populacije potrebno je znati da se pauci u početku vegetacije nalaze uglavnom na donjim listovima, a kasnije se rašire po čitavoj mladici.

Lijevo jajašca, a desno crveni voćni pauk

Zimsko prskanje

Zimsko (plavo) prskanje

Zimsko ili plavo prskanje je najvažnija preventivna mjera u zaštiti voćaka. Obavlja se u periodu mirovanja vegetacije (od početka jeseni do početka proljeća) - najbolje u periodu od polovine veljače do polovine ožujka - barem jednom, a može se napraviti i dva puta (u razmaku od oko 3 tjedna). Koštuničavo voće te maline i kupinu treba tretirati nešto ranije jer one kreću ranije s vegetacijom.

Prije prskanja voćnjak je potrebno pripremiti kako bi utjecaj prskanja bio učinkovitiji što podrazumijeva:

• uklanjanje suvišnih i oštećenih grana i prorjeđivanje krošnje (orezivanje)
• uklanjanje suhe kore, lišajeva i mahovine
• primjena mineralnih gnojiva

Zimsko prskanje obavlja se primjenom mineralnih ulja:

• 3% - koštuničavo voće (višnja, trešnja, šljiva, marelica, breskva)
  
• 4% - jezgričavo voće (jabuke, kruške, mušmula, dunja)
  

Napomena: zbog pojave fitotoksičnosti kod koštuničavog voća bakreni pripravci se mogu koristiti samo prije otvaranja pupova dok se kod jezgričavog voća mogu koristiti sve do početka cvatnje. Plavo i crveno ulje primjenjuju se samo jednom godišnje i ne smije se miješati s preparatima koji sadrže sumpor.

Bijelo ulje - insekticid-ovicid i okvašivač - rafinirano parafinsko mineralno ulje 80%.

Crveno ulje - kombinacija fungicida na osnovi bakra + insekticid + akaricid

Plavo ulje - kombinacija fungicida na osnovi bakra + insekticid

Fungicidi na osnovu bakra:

• modra galica
• Bordoška juha
  
• Cuprablau Z 30 WG
  
• Nordox 75 WG
• Neoram WG

Cuprablau Z 30 WG (fungicid na osnovi bakra):

• vinova loza - koncentracija 1%
• koštičavo voće - koncentracja 0,8%
• jezgričavo voće - koncentracija 0,6%
  

Nametnici

Lisne uši (lat. Aphididae, eng. aphids)

Danas je poznato više od 3.000 vrsta lisnih ušiju i gotovo da nema biljne vrste koju ne napada barem jedna vrsta lisnih uši, a vrlo često jednu te istu biljnu vrstu napada i nekoliko vrsta lisnih uši. To su sitni kukci koji dolaze u dvije forme; krilatoj i beskrilnoj. Krilate forme sele se sa biljke na biljku i mogu obitavati na više vrsta domaćina, dok se beskrilne hrane na domaćinu na kojem su se razvile. Identifikacija pojedinih vrsta vrlo je teška.Svojom ishranom na biljkama uši nanose direktne štete koje se ogledaju u slabljenju biljke. Lisne uši izlučuju mednu rosu (medljiku) koja izravno nije pretjerano štetna, ali koja može pospješiti rast čađave plijesni koja onda smanjuje sposobnost fotosinteze kod listova voćke. Dodatne indirektne, i često puno veće, štete nanose prenošenjem biljnih virusa. Kako viruse ne možemo suzbijati, jedini način njihova sprječavanja je suzbijanje njihovih vektora, znači treba suzbiti lisne uši.

Integrirana zaštita

Integrirana zaštita od lisnih ušiju podrazumijeva sljedeće korake:

1. prevencija pojave lisnih ušiju
2. prognoza - praćenje gustoće populacije
3. primjena selektivnog insekticida kad se pređe prag pojavnosti
4. praćenje pojave rezistentnosti
5. konzervacijska metoda biološkog suzbijanja (očuvanje prirodnih neprijatelja)
   

Travna uš

Travna uš (lat. Rophalosiphum insertum) rijetko se pojavljuje u tako velikom broju da bi bila opasna za voćke i rijetko čini sekundarne štete. Ova vrsta uši najčešće napada stara stabla jabuke. Samo nakon masovnog prezimljenja na jabuci može nanijeti štete pupovima i najmlađem lišću. Generalno gledano nije vrlo štetna vrsta i u slabim populacijama je zapravo i korisna jer služi ušnim predatorima kao hrana, a oni mogu kasnije biti od koristi za suzbijanje drugih vrsta ušiju. Zimska jaja raštrkano polaže na starom drvetu jabuke za razliku od zelene jabučne uši (lat. Aphis pomi) čija jaja su grupirana zajedno. Ubrzo nakon cvatnje, druga generacija krilatih odraslih jedinki napušta stabla jabuke te odlazi na korijen mnogih vrsta trava. U jesen, krilati mužjaci i ženke, koji će kasnije dati beskrilne ženke, započinju s povratnom migracijom na jabuke. Tu se šire pretežito na naličju starog lišća jer nikada ne odlaze na mlade izboje. Prosječno daje 8 do 9 generacija godišnje. Velike kolonije prisutne su na jabuci u proljeće i u jesen, a nikad na ljeto.

Krvava uš

Krvava jabučna uš (lat. Eriosoma lanigerum, eng. woolly apple aphid) - može se reći da je monofagna i monoecijska vrsta jer se nalazi uglavnom na jabuci (rijetko još i na kruški, dunji, glogu i mušmuli). Stvara oštećenja na granama u obliku rak-rana (tzv. guke - zadebljanja koja se kasnije raspucaju i trajno ostaju i nakon uklanjanja uši). Pokrivene su bijelom voštanom prevlakom sličnom vati, a ako se zgnječe ispuštaju crvenu tekućinu (kao krv) po čemu su dobile domaći naziv. Hrane se i podzemnim i nadzemnim dijelovima voćke od korijena i grada sve do lišća. Često naseljavaju mjesta reza od orezivanja, pukotine na kori i oštećenja od tuče ili alata (npr. kod košnje trave kad se deblo ošteti). U stablo zabijaju svoja rilca i sisaju sok. Uzrokuju usporeni rast i rano sušenje voćaka te stvaraju uvjete za razvoj drugih bolesti i štetočina. Godišnje obično imaju od 10 do 12, pa i do 16 (ako su klimatski uvjeti pogodni) generacija potomaka. Prezimljavaju u vratu korijena, pukotinama debla i rak-ranama. Podnose vrlo nisku temperaturu (-27°C). Krajem zime i početkom proljeća postaju aktivne. U jesen raste broj krilatih ženki koje prelijeću na druga stabla te se povlače. Prirodni neprijatelj - parazitska osica (lat. Aphelinus mali), buba mare, bogomoljka, ličinke zlatotoke, stjenice, trčci, ose najeznice. Ne koristiti prekomjerno gnojenje dušikom. Suzbijati selektivnim isekticidom koji pošteđuje prirodne neprijatelje - za tretiranje temp>10°C - prvo tretiranje neposredno prije cvatnje (Pirimor 50 WG 0,08-0,12% + okvašivač Etafix Pro ili Imidan WG + svijetlo mineralno ulje), a drugo nakon cvatnje dok još nema previše lišća (Movento SC + okvašivač Etafix Pro). Pyxal 0,04-0,05%, Proximo 0,04-0,05%. Mehaničko odstranjivanje jače zaraženih grana i premazivanje rana nakon rezidbe smanjuju štetnost jabučne krvave uši. Podzemne zaraze se mogu smanjiti tretiranjem tla oko voćke sredstvima na osnovi lindana i drugim zemljišnim insekticidima, te nagrtanjem tretiranog tla oko voćke.

Zelena uš

Zelena jabučna uš (lat. Aphis pomi) - prezimljuje u krošnji u stadiju jajašca.

Zelena breskvina uš (lat. Myzus persicae) - uš je polifagna što znači da napada veći broj biljnih vrsta (najčešće breskvu i nektarinu, a često i mnoge druge vrste koštičavih voćaka, primjerice marelicu, trešnju, šljivu i još neke druge vrste voća ili povrtnih vrsta). Uš osnivačica kolonije (lat. fundatrix) izlazi u veljači, a u južnim krajevima već i krajem siječnja. Prvo stvara beskrilne kolonije na breskvi kao primarnom domaćinu gdje se razvija nekoliko generacija i nanosi breskvama velike štete, a onda seli na sekundarne domaćine. Uši koje se prve pojave zavlače se u nabubrele cvjetne pupove i sišu sokove. Posebno je štetno što uš bode plodnicu cvijeta i isisava sokove iz nje. Uš u cvijetu ostaje i nakon precvjetavanja. Zadržava se u sasušenim cvjetovima koji još određeno vrijeme ostaju na stablu i obavijaju zametnute plodove. U to vrijeme uš se hrani sokom mladog ploda. Zbog mnogobrojnih uboda na tek formiranom plodu često dolazi do njihova otpadanja, odnosno do različitih deformacija.Vršno lišće breskve jako se kovrča i prekriveno je obilnom mednom rosom koju onda naseljuju gljive čađavice čime se smanjuje asimilacijska sposobnost lišća. Pri povoljnim uvjetima na temp. 20°C jedna generacija traje od 10 do 12 dana. Prva krilata generacija ušiju pojavljuje se u južnijim krajevima već krajem travnja, a u kontinentalnim u svibnju. Tijekom srpnja dolazi do ljetnog maksimuma. U kolovozu se brojnost ušiju smanjuje zbog vrlo visokih temperatura, dok u rujnu ponovo poraste. U to vrijeme i u listopadu vraćaju se ženke na breskvu. One će kopulirati s krilatim mužjakom, koji se razvio na sekundarnom domaćinu, a koji u to vrijeme dolijeće na breskvu. Polaganje jaja nastupa u listopadu, a može se produžiti i na studeni i prosinac.

Zelena šljivina uš () -

Pepeljasta uš

Pepeljasta jabučna uš (lat. Dysaphis plantaginea) - najštetnija vrtsa uši za jabuke - zbog sisanja soka iz mladih zametnutih plodova uzrokuje jake deformacije lista i ploda, Zbog deformacije lista (ufrkanost) i izbojaka ova se vrsta uši teško suzbija insekticidima jer sredstvo ne dospijeva na mjesto napada.

Jabučna uš šiškarica (lat. Dysaphis devecta) - zaraženo lišće se deformira i dobiva žarku crvenu boju. Ne radi izrazize štete jer se ne pojavljuje u velikom broju.